Veliki petak jedan je od najsvetijih dana u kršćanskom kalendaru, a obilježava se diljem svijeta kao dan Isusove muke, raspeća i smrti na križu. U Katoličkoj Crkvi jer označava vrhunac korizmenog vremena, trenutak kada vjernici ulaze u duboko promišljanje o žrtvi, patnji i otkupljenju.
Prema evanđeljima, Isus Krist je uhićen u četvrtak navečer nakon Posljednje večere, a već u petak ujutro bio je izložen suđenju, prebijanju i naposljetku razapet na križu na brdu Golgoti, izvan zidina Jeruzalema. Njegova smrt bila je, prema kršćanskom vjerovanju, čin otkupljenja čovječanstva od grijeha.
Veliki petak dolazi kao vrhunac trodnevlja, koje započinje Velikim četvrtkom, a završava Uskrsom. Za razliku od Uskrsa, koji je dan radosti i slavlja, Veliki petak je dan tišine, tuge i sabranosti. U crkvama se tog dana ne slavi misa, što je jedinstveno u liturgijskoj godini. Umjesto toga, održava se obred Muke Gospodnje, koji uključuje čitanje evanđelja o Isusovoj muci, klanjanje križu i svetu pričest.
Tradicionalno se posti, izbjegava se meso, a mnogi jedu samo jedan obrok dnevno. Također, Veliki petak je dan tišine. Televizori i radio ostaju ugašeni, a djeca se uče poštivanju ovog posebnog dana kroz tiše igre i razgovore. Križevi u crkvama su zastrti, zvona ne zvone, a glazba se izbjegava. Sve to pridonosi atmosferi žalosti, ali i iščekivanja nečeg većeg, to jest uskrsnuća.
Ovaj dan je poziv na unutarnju promjenu, dan u kojem se čovjek prisjeća da su patnja, žrtva i ljubav međusobno povezani. U svijetu punom buke, Veliki petak nudi rijetku priliku za tišinu. A upravo u toj tišini, moguće je čuti ono najvažnije.
