Tomislav Sokol, hrvatski europarlamentarac i član Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO), uložio je amandmane na Izvješće Europskog parlamenta o zaštiti maloljetnika na internetu, prenosi N1. Traži da Europska unija uvede vremenska ograničenja za korištenje društvenih mreža među djecom i mladima, te potpunu zabranu algoritamskih preporuka sadržaja za maloljetnike. Povod su, kako navodi, znanstveni podaci koji ukazuju na sve veći negativni utjecaj digitalnog okruženja na mentalno zdravlje djece.
“Samo su na tim mobitelima”, jedan je od najčešćih komentara upućenih mlađim generacijama. Premda ovaj komentar zna naživcirati one kojima je upućen, statistika ga potvrđuje.
Od 2010. godine, vrijeme koje djeca u dobi od 9 do 15 godina provode pred ekranima više se nego udvostručilo. Prema podacima koje navodi Sokol, više od 80 % mladih u Europskoj uniji svakodnevno koristi društvene mreže, a neka istraživanja govore da tinejdžeri u prosjeku provode više od sedam sati dnevno pred ekranima, bilo da se radi o pametnim telefonima, tabletima ili računalima.
Sokol upozorava da takvo ponašanje ostavlja duboke posljedice. Istraživanja pokazuju da dugotrajna izloženost ekranima može negativno utjecati na razvoj ključnih kognitivnih sposobnosti kod djece, poput samokontrole i donošenja odluka. Posebno zabrinjava emocionalni utjecaj društvenih mreža, povezan s porastom anksioznosti kod mladih.
Kako bi se smanjio ovaj pritisak digitalnog svijeta na djecu, Sokol traži da EU uvede jasna vremenska ograničenja, uključujući zabranu korištenja digitalnih usluga u noćnim satima, kada se djeca trebaju odmarati.
No još veći fokus njegovih amandmana je na algoritmima, nevidljivim mehanizmima koji odlučuju koji sadržaj će djeci biti prikazan. Sokol tvrdi da ti sustavi, temeljeni na analizi profila i ponašanja korisnika, imaju jedan cilj, zadržati pažnju što duže. Glavni zadatak algoritma je prikazati sadržaj koji korisnik preferira. Zato svatko od nas vidi drukčiji sadržaj na društvenim mrežama.
Dakle, ako dijete gleda određeni crtić, sav sadržaj će biti povezan s tim crtićem, ali će mu se povremeno nuditi i drugi sličan crtić. Daljnje prikazivanje drugog crtića ovisit će o tome kako dijete reagira na taj sadržaj.
Ovaj prijedlog dolazi u trenutku kada sve više država i institucija počinje preispitivati granice tehnološkog utjecaja na mlade. Hoće li EU prihvatiti ovakve mjere i gdje je granica između zaštite i cenzure, ostaje otvoreno pitanje.
