Kultni namaz našeg podneblja, kojeg svojata većina naroda jugoistočne Europe, u kasno ljeto ili ranu jesen, miriše iz svake kuhinje čije domaćice “drže do sebe”.
I sama riječ “ajvar” prilikom izgovora budi strahopoštovanje, kao da je riječ o tituli, statusu ili hrabrom osvajaču. Vjerojatno bi obožavatelji naveli i još pokoji ukrasni pridjev, no jedno je sigurno – osvajač je bez premca, i to naše gastronomije.
Nastao je vjerojatno radi savjesnog odnosa prema hrani, čije je bacanje bio – grijeh! Tako da se sve iz povrtnjaka pretvaralo u zimnicu, a zrele crvene paprike postale su sastojak broj jedan za pripremu omiljenog narančasto-crvenog blaga u teglicama.
Recepti za pripremu ukusnog povrtnog priloga imaju svoje varijante, što ovisi o željama ukućana koji možda preferiraju više “šarf” ili blaže opcije, ali i o podneblju ili kreativnosti kuharice.
Da. Stigli smo do majstorica ili majstora od “rajngle” ili kotla, koji svoje recepte čuvaju kao sveti gral.
Ali nije fer da se tradicija prenosi samo s obiteljskog koljena na koljeno, pa su nam nakon višetjedne prošnje, dvije ponosne vlasnice ustupile svoje rukom pisane recepte njihovih baka.
2 različita recepta za pripremu stara su više od pola stoljeća.
Krenimo!

**********************************

Prema oba recepta pripremljeni su ajvari o kojima se i danas priča, koji bude uspomene i podsjećaju na djetinjstvo. Koju god varijantu odaberete – mi ćemo rado degustirati!
Ajvar, opjevan i od Tončija Huljića, duboko je upisan u naš DNK 😉