Prije neku večer u razgovoru s jednom meni važnom muškom osobom, na pitanje „Što žene žele?“, dobila sam odgovor: „Da uvijek bude po njihovom!“. Njegov odgovor natjerao me da napišem kolumnu na ovu temu.
Jako bahato sam krenula u pisanje, zato što ja znam što želim, a zadnji put kad sam provjeravala, žena sam. Kod mene je situacija jednostavna: Želim biti voljena i poštovana.
Znam, nije to lako i svatko ljubav i poštovanje iskazuje na drugačiji način, ali kad bi me netko usred noći probudio i pitao što ja želim, odgovor bi bio isti. I kao, sad je problem napisati nešto o tome. Pis of kej! Aha, kako da ne.
I tako ja sa stopostotnim uvjerenjem da znam odgovor na pitanje na koje ni Freud nije uspio odgovoriti, pokrenem temu u jednom kozmetičkom salonu. I još s bahatim stavom – „Pa to je bar jednostavno: Ljubav i poštovanje!“, očekivala sam odobrenje sugovornica.
Nastao je muk. Žene su se pogledavale, a vlasnica salona je odgovorila: „Ma daj, žene. Ženturače. Pun mi ih je klinac. Ne znaju ni same što žele.“
Malo je reć’ da sam ostala bez teksta, a to se meni rijetko događa.
„Kako to misliš?“, hrabro sam pitala, tražeći pogledom odobrenje i ostalih nazočnih.
„Pa sad bi ovako, pa sad bi onako. Ne zna bi li piškila ili kakila. Ne zna bi li čokoladu ili vaniliju. Ili možda Chanel ili Pradu. Ma daj me molim te mani s tim. Žene ne znaju ni same što hoće. Previše su nam dozvolili i samo su si život zakomplicirali.“
Razmišljajući o njenim riječima sjetila sam se teme koju su možda neki od vas već čitali, a ide ovako:
O ovoj temi se ne raspravlja puno na ovaj način, bar ne na portalima koje ja čitam. Ne brinite, neću ni ja raspravljati o tome, samo ću vam prepričati razgovor s jedinom od mojih kolega u doba prije novog normalnog.
„Šta se grčiš s tim temama? Evo ti jedna koja će dić’ živac svakoj koja će pročitati kolumnu! Ali, budi spremna na udarce!“ – reče jedno jutro jedan od mojih ranojutarnjih kavopija i nastavi monolog.
„Emancipacija. Koji kur*c vam je to trebalo? Šta vam je falilo biti supruge, majke i kućanice? Šta vam je falilo držati 4 ćoška kuće, dočekati muževe kad umorni dođu s posla, odgajati djecu? Zar nije bolje kad ste bile doma, a mi muški smo zarađivali pare? Sve je bilo kako je trebalo biti. Ali ne, vi trebate izaći iz kuće, lajati i van dvorišta, dokazivati se koliko ste jake, koliko možete, kako ste ravnopravne sa nama. Evo vam ga sad! Radite posao više nego prije, kućanstva su vam Bože sačuvaj, a o djeci ni neću!“
I tako sam ja njemu dozvolila da izbaci što ga žulja i prebacila na drugu temu jer nisam imala dovoljno kofeina u dupetu da mu odgovorim kako ću mu odgovoriti sada. I ne samo njemu, nego svakome koji misli da je ženi mjesto samo u kući.
Dakle, emancipacija je ravnopravnost. Mi smo se borile za ravnopravnost, kako bi imale pravo glasa i donošenja odluka u društvu koje su se i nas ticale. Za to jesam, jer smatram da mi kao žene puno više radimo i moramo se dokazivati više od vas. Ipak je ovo i dalje muški svijet. A to je tako samo zato što vam mi to dozvoljavamo i nemojte to nikada zaboraviti.
Sve te poslove koji su navedeni da smo radile i prije, radimo i sada. Pretpostavljam s manje žara jer nemamo vremena. A zašto nemamo vremena? Zato što smo MORALE ići raditi jer vi niste ili sposobni ili u mogućnosti zaraditi za pristojan život! Aha, kaj ćemo sad? Dakle, morale smo.
Neke od nas nisu morale i ne moraju ni danas, ali radimo jer je to način na koji pridonosimo razvoju društva i budućnosti naše djece.
Što se tiče toga da moramo dokazivati koliko smo jake, e vala ne moramo. Jer da ste vi jači spol, onda bi vi rađali. Sjećate se onog videa u kojem na umjetni način muškarcima induciraju trudove nekim elektrodama? Aha, e pa sjetite se opet, jer vi to ne možete izdržati i kraj rasprave. Ok. Ja sam divljala na porodu i slomila i pločicu na zidu i doktoru ruku, ali to sam ja. Neke od nas to stoički podnesu. Dakle, jače smo i tu nema spora. Mi smo vam dali titulu jačeg spola, samo da bi se vi osjećali bolje.
Matrijarhat. Sjećate se toga iz škole? Znate gdje je najjači u našoj bližoj okolini? U Italiji. Tamo je majka zakon. Bog. Centar obitelji i štuje ju se. I djecu se tako odgaja. A kako Talijanke izgledaju? Kao boginje! Jer su voljene, poštovane i priznate. Razmislite malo o tome kako svoje supruge/majke/sestre i kćeri tretirate. Pogotovo vi što tvrdite da im je mjesto u kuhinji.
I sad dok čitam ovo što sam napisala razumijem zašto vam se emancipacija ne sviđa. Pa dala vam je sliku vas samih kroz naše oči, riječi i stavove. I slika baš nije ohrabrujuća.
No, ne morate se bojati. Vladat ćete vi još dugo ovom planetom, bar dok života bude na njoj. A zašto? Pa zato što mi nismo za javnu vlast. Nama kad se netko zamjeri, taj nestaje iz naših života. Jako smo svadljive i zlopamtila, pa to nikako ne bi bilo dobro za budućnost planete. Zato vi samo vladajte, a mi ćemo iz prikrajka vući konce i koristiti sva prava koja možemo.
I zašto sam okrenula ovu priču na emancipaciju? Pa eto da vam pokušam slikovito ukazati na to da svatko ima svoje potrebe, svoj kut gledanja, svoja iskustva. Da nama ne trebaju svima iste stvari i djela, ali da znamo ukazati na to što nam treba.
Univerzalni odgovor na pitanje „Što žena treba?“, bio bi „To zna samo onaj koji ju poznaje. Upoznaj ju.“
Do iduće srijede, voli vas vaša Nevena koja zna što želi.
