Današnje jutro posebno je razveselilo one najmlađe koji su jučer na prozor postavili svoje čiste čizmice. Danas su ih one dočekale pune slatkiša, a sve zahvaljujući dobrom biskupu koji je nesebično darivao druge. Tko je zapravo bio Sveti Nikola i otkud ovaj običaj? Saznajte u nastavku.
Rođen u gradu Patari u Maloj Aziji, na području pokrajine Licije, Sveti Nikola odrastao je u okruženju blagostanja, ali i duboke vjere. Roditelji, imućni i dugo bez djece, smatrali su njegovo rođenje Božjim darom. Ime je dobio po stricu, biskupu u obližnjoj Miri, gdje će kasnije provesti najveći dio života. No, već u mladosti ostaje bez roditelja i nasljeđuje bogatstvo koje će obilježiti njegov put, ne kroz raskoš, već kroz dobročinstvo.
Jedna od najpoznatijih epizoda iz njegova života, kasnije temelj običaja darivanja, govori o susjedu koji je izgubio imetak i carsku službu. Imao je tri kćeri koje nije mogao udati jer nije imao miraza, a u očaju je razmatrao ponižavajuće rješenje. Nikola doznaje za to i noću kriomice donosi tri vrećice zlatnika, svaku u svoje vrijeme. Otac kćeri dvaput se čudio neočekivanom daru, a treći put, prema jednoj verziji legende, uhvatio je Nikolu na djelu. Prema drugoj, mladi se svećenik popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak, koji su zatim pali u čarape ostavljene da se suše. Odatle potječe običaj stavljanja darova u čarape i čizme, ali i motiv kasnijeg Djeda Mraza koji poklone donosi istim putem.
Nikola se u mladosti odlučuje za svećenički poziv. Iako se smatralo da će naslijediti svog strica biskupa, on bježi u Palestinu u potrazi za tihim, samotnim životom. No, nekoliko se godina kasnije vraća upravo u trenutku kad umire biskupov nasljednik i ovaj put ne može izbjeći izbor. Postaje biskup Mire, uloga koju je obnašao skromno, dijeleći svoje vrijeme između molitve i pomaganja onima koji su najviše trebali njegovu ruku.
Narodna predaja pripisuje mu brojna čudesa. Poput Isusa, smirivao je uzburkano more, zbog čega se štuje kao zaštitnik mornara. U drugim pričama ozdravlja dijete kojemu je zapela riblja kost, pa je tako postao i zaštitnik djece. Povezuje ga se i s borbom protiv nepravde, čovjekoljubljem koje se temeljilo na jednostavnom načelu koje je utemeljio Isus Krist, u svakome vidjeti bližnjega.
Umoran od napora, pokore i obaveza, umire 6. prosinca 343. godine. Pokopan je u Miri, u sarkofagu koji ondje stoji i danas. No, zbog turskih osvajanja kasnije su njegovi posmrtni ostaci preneseni u talijanski grad Bari, gdje se i danas čuvaju relikvije koje privlače vjernike iz cijelog svijeta.
Naš grad će također obilježiti ovaj blagdan prigodnim programom. Druženje počinje već u 11 sati na glavnoj adventskoj pozornici, gdje će najmlađe zabavljati mađioničar Jozo Bozo svojim interaktivnim trikovima. Odmah nakon predstave stiže i sam sveti Nikola, ali bez brige, ove godine bez Krampusa. Više detalja možete saznati ovdje.
Sveti Nikola s vremenom je postao jednako poštovan na Istoku i na Zapadu. U narodnoj tradiciji sveti Nikola simbolizira dobročinstvo učinjeno bez očekivanja zahvalnosti. Danas ga slavimo kao zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca i putnika. Njegov spomendan, 6. prosinca, i dalje je dan kada djeca pune čizmice i čarape u nadi da će pronaći mali znak pažnje. Iza tog običaja stoji čovjek koji je vjerovao u jednostavnu, ali zahtjevnu ideju: da se ljubav prema čovjeku živi djelima, a ne riječima. I zato je priča o Svetom Nikoli jednako živa danas kao i prije.
