Iako se o mentalnom zdravlju sve više govori u javnom prostoru, mentalno zdravlje muškaraca i dalje ostaje tema obavijena šutnjom i predrasudama. Lipanj, mjesec posvećen osvještavanju muškog mentalnog zdravlja, idealna je prilika za razbijanje tišine i otvaranje prostora za iskren razgovor o izazovima koje muškarci svakodnevno proživljavaju , često sami i u tišini.
Statistike pokazuju da muškarci rjeđe traže stručnu pomoć, a istovremeno su podložniji ozbiljnim posljedicama poput depresije, ovisnosti i sličnih stanja. Zašto je tomu tako i kako možemo stvoriti društvo u kojem će muškarci bez srama govoriti o svojim emocijama i ranjivostima?
Tišina koja boli
Svake godine milijuni muškaraca diljem svijeta bore se s depresijom, tjeskobom, stresom i emocionalnim pritiscima, no većina to čini u tišini. Podaci su zabrinjavajući, samo u SAD-u, više od 6 milijuna muškaraca godišnje pati od depresije, a gotovo svaki deseti muškarac doživljava neki oblik anksioznosti. Ipak, manje od polovice njih potraži stručnu pomoć. Čak 49% muškaraca priznaje da se osjećaju depresivnije nego što to pokazuju prema okolini.
Tema ovogodišnjeg Men’s Health Month-a posvećena je zatvaranju tzv. Empathy Gapa, jaza u empatiji prema muškim zdravstvenim i emocionalnim potrebama. Taj jaz se očituje u manjku brige i podrške kada su u pitanju muški zdravstveni problemi, fizički, ali i mentalni.
Premda muškarci umiru u prosjeku šest godina ranije nego žene, većina preventivnih programa i kampanja fokusirana je na ženske zdravstvene teme. Slično je i u području mentalnog zdravlja. Cilj kampanje Men’s Health Week 2025 je upravo uvođenje promjena u politici, povećanje financiranja istraživanja te poticanje proaktivnog pristupa zdravlju muškaraca i dječaka.
Premda su se vremena promijenila, mnogi muškarci su još uvijek odgajani odgajani u duhu tvrdokorne emocionalne samokontrole. Rečenice poput „muškarci ne plaču” i „mudi jak” mnogima su urezane u podsvijest od najranije dobi. Psiholozi upozoravaju kako upravo takve poruke stvaraju emocionalne barijere koje kasnije rezultiraju izolacijom, potiskivanjem emocija i izbjegavanjem traženja pomoći.
Zdrav muškarac nije onaj koji šuti i trpi, nego onaj koji zna da nije slab ako zatraži pomoć. Priznati da ne možeš sve sam, to nije slabost, to je hrabrost.
Vrijeme je za promjenu
Mentalno zdravlje muškaraca više ne smije biti tema o kojoj se govori samo jednom godišnje i to šaptom. Suočavanje s problemima, izražavanje emocija i traženje pomoći ne smije se više smatrati slabošću, nego znakom snage i zrelosti.
Društvo u kojem muškarci osjećaju da imaju pravo na ranjivost, da nisu sami u svojim borbama i da postoji sustav podrške koji ih razumije je nužnost. Promjena počinje edukacijom, ali i malim koracima, razgovorom bez predrasuda, pruženom rukom pomoći i slušanjem bez osude.
Ako želimo zdravije muškarce, zdravije obitelji i zdravije zajednice, moramo prestati tražiti od muškaraca da šute. Jer njihova tišina može biti smrtonosna, a naša empatija može biti prvi korak prema ozdravljenju.
